Modalni glagoli u engleskom kao što su can, could, must, should i might ne opisuju samo radnju. Oni pokazuju kako govornik vidi tu radnju: da li je nešto moguće, dozvoljeno, obavezno, preporučljivo ili verovatno.
Uporedite:
She comes tomorrow.
i:
She might come tomorrow.
U drugoj rečenici ne tvrdimo da će sigurno doći. Govornik samo kaže da postoji mogućnost.
Zbog toga modalni glagoli ne treba da se uče kao jednostavni prevodi. Jedan isti modal može imati nekoliko funkcija, a pravi izbor zavisi od značenja cele rečenice.
Kako se modalni glagoli gramatički ponašaju?
Posle većine pravih modalnih glagola dolazi osnovni oblik glagola bez to.
Kažemo:
I can swim.
You should wait.
She might come.
We must leave.
Ne:
I can to swim.
ili:
She must to leave.
Takođe, u trećem licu jednine ne dodajemo -s na modal.
Pravilno:
He can drive.
Ne:
He cans drive.
Kako pravimo pitanja i odrične rečenice?
Kod pravih modalnih glagola ne koristimo do ili does.
Pitanje:
Can you help me?
Should we call her?
Must I finish this today?
Ne:
Do you can help me?
Odrične forme su:
cannot / can’t
could not / couldn’t
must not / mustn’t
should not / shouldn’t
might not
Na primer:
I can’t come tonight.
You shouldn’t worry.
Can za sposobnost
Jedna od prvih funkcija glagola can jeste sposobnost.
I can swim.
She can speak German.
Can you drive?
Za govornika srpskog to često odgovara konstrukcijama „mogu“ ili „znam da“.
Na primer:
„Znam da vozim.“
u engleskom prirodno može biti:
I can drive.
Can za dozvolu
Can se veoma često koristi i kada tražimo ili dajemo dozvolu.
Can I use your phone?
You can leave early today.
Can we sit here?
U svakodnevnom govoru ovo je sasvim normalan način traženja dozvole.
Can za mogućnost
Can može označiti i opštu mogućnost.
Winters here can be very cold.
To ne znači da je svaka zima veoma hladna, već da je takva situacija moguća.
Još jedan primer:
This road can be dangerous at night.
Could kao prošla sposobnost
Could može opisivati opštu sposobnost u prošlosti.
When I was five, I could already read.
My grandfather could speak three languages.
Ovde govorimo o sposobnosti koja je postojala tokom određenog perioda.
Could nije uvek najbolji izbor za jedno konkretno uspešno dostignuće
Ako govorimo o jednoj konkretnoj situaciji u kojoj je neko uspeo nešto da uradi, često su prirodnije konstrukcije poput:
was able to
ili:
managed to.
Na primer:
The door was locked, but we managed to open it.
Ako kažemo:
When I was younger, I could run ten kilometres easily.
govorimo o opštoj sposobnosti.
Ova razlika postaje važnija na srednjem i višem nivou.
Could za učtiv zahtev
Could je veoma čest kada želimo da zahtev zvuči manje direktno.
Uporedite:
Can you open the window?
i:
Could you open the window?
Obe rečenice su pravilne.
Could you… obično zvuči malo učtivije ili manje direktno.
Na primer:
Could you send me the document by Friday?
Could ne mora da govori o prošlosti
Ovo je česta greška.
U rečenici:
We could go to the cinema tonight.
could ne označava prošlost.
Ovde predlažemo mogućnost:
„Mogli bismo večeras da idemo u bioskop.“
Zato značenje modalnog glagola određuje kontekst, a ne samo njegov oblik.
May i might za mogućnost
May i might veoma često koristimo kada nismo sigurni da li će se nešto dogoditi.
It may rain later.
It might rain later.
She might come to the party.
We may need more time.
Oba izražavaju mogućnost.
Nije korisno učiti strogo pravilo poput:
„may znači 60%, a might 40%.“
U stvarnom jeziku razlika nije tako matematička. Might ponekad može zvučati neizvesnije, ali kontekst i stil imaju veliku ulogu.
Might je koristan kada ne želimo da zvučimo previše sigurno
Na primer:
I might stay home tonight.
To znači da još nisam odlučio.
He might know the answer.
Moguće je da zna, ali govornik nije siguran.
We might be late.
Postoji mogućnost kašnjenja.
May može da traži dozvolu
May se tradicionalno koristi i za dozvolu:
May I come in?
May I ask a question?
Ovakve rečenice mogu zvučati formalnije od:
Can I come in?
U svakodnevnom razgovoru can je veoma čest, dok may može biti prikladan kada želite formalniji ili posebno učtiv ton.
Must za snažnu obavezu
Must može označavati jaku obavezu ili zahtev.
You must wear a seat belt.
I must remember to call her.
Employees must follow the safety rules.
U nekim situacijama govornik snažno naglašava šta smatra neophodnim.
Must i have to nisu potpuno isto
U mnogim situacijama oba mogu izraziti obavezu:
I must leave now.
I have to leave now.
Ali postoji korisna nijansa.
Must često zvuči kao obaveza koju govornik snažno postavlja ili naglašava.
I must finish this report tonight.
Have to često opisuje obavezu koja dolazi iz pravila, okolnosti ili spoljašnje potrebe.
I have to wear a uniform at work.
U savremenom svakodnevnom engleskom have to se veoma često koristi i tamo gde bi srpski prevod jednostavno bio „morati“.
Have to je praktičan jer ima više vremenskih oblika
Must nema normalan prošli oblik kao običan glagol.
Zato za prošlu obavezu često koristimo:
had to.
Na primer:
I had to work yesterday.
Za budućnost možemo reći:
I’ll have to leave early tomorrow.
Zato je korisno učiti:
have to – had to – will have to
kao sistem za obavezu u različitim vremenima.
Mustn’t i don’t have to imaju potpuno različito značenje
Ovo je jedna od najvažnijih razlika među modalnim konstrukcijama.
Mustn’t znači:
ne smeš.
You mustn’t smoke here.
Pušenje je zabranjeno.
Ali:
don’t have to
znači:
ne moraš.
You don’t have to come tomorrow.
Možeš da dođeš, ali nema obaveze.
Uporedite:
You mustn’t tell anyone.
Ne smeš nikome da kažeš.
You don’t have to tell anyone.
Ne moraš nikome da kažeš.
Razlika je velika.
Must može da izrazi i snažan zaključak
Must ne znači uvek „morati“.
Pogledajte:
You’ve been working all day. You must be tired.
Ovde ne govorimo:
„Moraš da budeš umoran.“
Govornik zaključuje da je veoma verovatno da je osoba umorna.
Još jedan primer:
The lights are on. Someone must be home.
To je snažan zaključak na osnovu dokaza.
Can’t može označiti da nešto smatramo nemogućim
Uporedite:
He must be at work.
Govornik je skoro siguran da je na poslu.
He can’t be at work. I just saw him here.
Govornik smatra da je to nemoguće.
Ovakva upotreba je veoma česta kada zaključujemo na osnovu dostupnih informacija.
Should za savet
Jedna od najpoznatijih funkcija glagola should jeste davanje saveta.
You should get some rest.
You should talk to your teacher.
We should leave earlier next time.
Odrično:
You shouldn’t worry so much.
You shouldn’t drive when you’re tired.
Should je obično slabiji od must.
Uporedite:
You should see a dentist.
savet.
You must wear a helmet.
jaka obaveza ili pravilo.
Should može označavati očekivanje
Ne mora uvek biti savet.
Na primer:
The train should arrive at six.
Značenje je približno:
„Očekuje se da voz stigne u šest.“
Ili:
She should be home by now.
Na osnovu onoga što znamo, očekujemo da je već kod kuće.
Kako da razlikujete should i must?
Pogledajte razliku:
You should drink more water.
To je preporuka.
You must show your passport at the border.
To je zahtev.
Ako nešto predstavlja savet koji osoba može da prihvati ili odbije, should je često prikladan.
Ako govorite o jakoj obavezi ili pravilu, must ili have to mogu biti prirodniji.
Modalni glagoli mogu govoriti i o prošlosti
Za procenu prošlog događaja često koristimo obrazac:
modal + have + past participle.
Na primer:
She might have missed the bus.
Možda je propustila autobus.
He must have forgotten the meeting.
Govornik zaključuje da je gotovo sigurno zaboravio sastanak.
You should have called me.
Trebalo je da me pozoveš, ali nisi.
Should have + past participle
Ova konstrukcija često govori o nečemu što bi bilo bolje da se dogodilo, ali se nije dogodilo.
I should have studied more.
Trebalo je više da učim.
You should have told me earlier.
Trebalo je ranije da mi kažeš.
Može izražavati žaljenje, kritiku ili retrospektivni savet.
Odrično:
I shouldn’t have said that.
Nije trebalo to da kažem.
Must have + past participle
Koristi se za snažan zaključak o prošlosti.
She isn’t answering. She must have gone to bed.
Govornik ne zna sigurno, ali dostupni dokazi vode tom zaključku.
Još jedan primer:
They must have taken the wrong train.
Verovatno su uzeli pogrešan voz.
Might have + past participle
Ova konstrukcija izražava neizvesnu mogućnost u prošlosti.
He might have forgotten your message.
Možda je zaboravio poruku.
They might have left already.
Možda su već otišli.
Razlika u odnosu na must have jeste stepen sigurnosti govornika.
Can, could i may u zahtevima i dozvolama
Uporedite:
Can you help me?
normalan svakodnevni zahtev.
Could you help me?
malo manje direktno.
May I ask a question?
formalniji zahtev za dozvolu.
Ali pristojnost ne zavisi samo od modalnog glagola.
Rečenica:
Could you send that now?
može zvučati prilično direktno ako je ton oštar.
Dok:
Can you help me when you have a moment, please?
može zvučati veoma pristojno.
Kontekst, intonacija i ostatak rečenice takođe su važni.
Najčešće greške govornika srpskog
Česte greške uključuju:
He can to swim.
Pravilno:
He can swim.
—
She must to go.
Pravilno:
She must go.
—
He cans speak English.
Pravilno:
He can speak English.
—
You don’t must come.
Prirodnije:
You don’t have to come.
ako znači „ne moraš“.
—
You mustn’t come if you don’t want to.
Ovo znači „ne smeš da dođeš“, što verovatno nije željena poruka.
Ako želite „ne moraš“, koristite:
You don’t have to come.
Kratka vežba
Izaberite odgovarajuću opciju.
1. You ______ smoke here. It’s prohibited.
mustn’t / don’t have to
2. You ______ bring any food. We already have enough.
mustn’t / don’t have to
3. She hasn’t decided yet. She ______ come later.
might / must
4. You look exhausted. You ______ get some sleep.
should / might
5. When I was ten, I ______ swim very well.
could / must
6. His car is outside. He ______ be here somewhere.
must / shouldn’t
Odgovori:
1. mustn’t
2. don’t have to
3. might
4. should
5. could
6. must
Još jedna vežba: promenite značenje modalom
Pođite od rečenice:
John is at home.
Zatim promenite stepen sigurnosti.
Velika sigurnost na osnovu dokaza:
John must be at home.
Mogućnost:
John might be at home.
Smatrate da nije moguće:
John can’t be at home.
Na ovaj način modalni glagoli postaju način izražavanja stava, a ne samo gramatička tabela.
Kako ih najbolje učiti?
Umesto da pravite listu:
can = moći
must = morati
should = trebalo bi
učite kontrastne situacije.
Na primer:
Zabrana:
You mustn’t park here.
Nema obaveze:
You don’t have to park here.
Savet:
You should park closer to the hotel.
Mogućnost:
You might find a space behind the hotel.
Tako vidite kako promena modalnog glagola menja celu poruku.
Zaključak
Modalni glagoli u engleskom postaju mnogo jasniji kada ih učite prema funkciji, a ne samo prema prevodu.
Can često izražava sposobnost, dozvolu ili mogućnost.
Could može govoriti o prošloj sposobnosti, mogućnosti ili učtivijem zahtevu.
May i might često izražavaju mogućnost.
Must može označiti jaku obavezu ili snažan zaključak.
Should se često koristi za savet i očekivanje.
Posebno zapamtite razliku između mustn’t i don’t have to, jer prvi izraz znači zabranu, a drugi odsustvo obaveze.
Kada ove konstrukcije vežbate kroz stvarne situacije – savet, dozvolu, zabranu, mogućnost i zaključivanje – njihov izbor postaje mnogo prirodniji nego kada pokušavate da zapamtite jedan srpski prevod za svaki modalni glagol.
Više vodiča za engleski i druge jezike pronađite u kategoriji Specifični jezici i gramatičke teme.
