Engleske uslovne rečenice koriste se kada govorimo o vezi između uslova i posledice. Problem nastaje kada pokušamo da zero, first, second i third conditional naučimo samo kao četiri formule.
Mnogo je važnije prvo razumeti kakvu situaciju opisujemo.
Da li govorimo o činjenici koja se redovno ponavlja? O realnoj budućoj mogućnosti? O zamišljenoj ili malo verovatnoj situaciji? Ili o prošlosti koju više ne možemo promeniti?
Kada prvo odredite značenje, izbor konstrukcije postaje mnogo jednostavniji.
Osnovna ideja uslovne rečenice
Uslovna rečenica obično ima dva dela.
Uslov:
If it rains…
Posledica:
…we’ll stay home.
Cela rečenica:
If it rains, we’ll stay home.
Redosled možemo promeniti:
We’ll stay home if it rains.
Značenje ostaje isto.
Ako if deo dolazi prvi, obično stavljamo zarez između dve klauze.
Zero conditional: činjenice i ponovljive posledice
Zero conditional koristimo kada govorimo o:
- opštim činjenicama;
- pravilima;
- navikama;
- situacijama koje redovno daju isti rezultat.
Najčešći obrazac je:
if + Present Simple, Present Simple
Na primer:
If you heat water to 100°C, it boils.
Ako zagrejete vodu do 100°C, ona ključa.
Još primera:
If I drink coffee late, I can’t sleep.
If people don’t eat, they get hungry.
If you press this button, the machine stops.
Ovde ne govorimo o jednoj konkretnoj budućoj situaciji, već o tome šta se generalno događa.
Zero conditional može opisivati i lične navike
Ne mora svaka rečenica biti naučna činjenica.
Na primer:
If I’m tired, I go to bed early.
If she works from home, she usually cooks lunch.
Govornik opisuje ponovljiv obrazac.
To je korisna razlika u odnosu na first conditional, koji obično govori o određenoj budućoj situaciji.
First conditional: realna buduća mogućnost
First conditional koristimo kada govorimo o situaciji koja je realno moguća u budućnosti.
Najčešći obrazac:
if + Present Simple, will + infinitive
Na primer:
If it rains tomorrow, we’ll stay home.
Kiša sutra nije sigurna, ali je sasvim realna mogućnost.
Još primera:
If I finish work early, I’ll call you.
If she passes the exam, she’ll celebrate.
If we leave now, we’ll catch the train.
Posle if obično ne koristimo will
Jedna od najčešćih grešaka je:
If it will rain, we will stay home.
U normalnom first conditional obrascu pravilno je:
If it rains, we’ll stay home.
Iako govorimo o budućnosti, posle if koristimo Present Simple.
Slično:
Ne:
If I will see him, I’ll tell him.
nego:
If I see him, I’ll tell him.
U glavnoj rečenici ne mora uvek stajati will
Možemo koristiti i druge modalne glagole ili imperativ.
Na primer:
If you finish early, you can go home.
If it rains, we may cancel the trip.
If you see Anna, tell her to call me.
Dakle, važna je ideja realnog uslova, a ne samo mehanička formula sa will.
First conditional i zero conditional mogu izgledati slično
Uporedite:
If I drink coffee at night, I can’t sleep.
Zero conditional – to mi se generalno događa.
If I drink coffee tonight, I won’t sleep.
First conditional – govorim o konkretnoj večerašnjoj situaciji.
Razlika nije samo u glagolskim oblicima već u načinu na koji govornik vidi situaciju.
Second conditional: zamišljena ili malo verovatna sadašnjost i budućnost
Second conditional koristimo kada zamišljamo situaciju koja:
- nije stvarna sada;
- nije naročito verovatna;
- predstavlja hipotetičku mogućnost.
Najčešći obrazac:
if + Past Simple, would + infinitive
Na primer:
If I had more money, I would travel more.
Značenje je:
Nemam dovoljno novca sada, ali zamišljam šta bih radio kada bih ga imao.
Second conditional ne mora da govori o prošlosti
Ovo je veoma važno.
U rečenici:
If I lived in London, I would use the Underground every day.
oblik lived izgleda kao prošlo vreme, ali značenje nije prošlost.
Govornik sada ne živi u Londonu.
On zamišlja drugačiju sadašnjost.
Primeri second conditional-a
If I knew the answer, I would tell you.
Ali ne znam odgovor.
If she had more free time, she would learn Spanish.
Ali trenutno nema dovoljno vremena.
If we won the lottery, we would buy a house by the sea.
To je moguća, ali veoma hipotetička situacija.
If I were you
Veoma česta konstrukcija je:
If I were you, I would talk to him.
To znači:
„Da sam na tvom mestu, razgovarao bih s njim.“
U hipotetičkim rečenicama tradicionalno se koristi were uz sva lica:
If I were…
If he were…
If she were…
U neformalnom govoru može se čuti i was, ali konstrukcija If I were you je standardna i veoma korisna.
Second conditional je čest za savete
Umesto direktnog:
You should quit your job.
možemo reći:
If I were you, I’d look for another job.
To često zvuči manje direktno jer savet predstavljamo kao hipotetičku situaciju.
First ili second conditional?
Uporedite:
If I get the job, I’ll move to Berlin.
Govornik vidi dobijanje posla kao realnu mogućnost.
If I got the job, I’d move to Berlin.
Situacija zvuči više hipotetički, udaljeno ili manje verovatno.
Obe rečenice mogu govoriti o budućnosti, ali se razlikuje stav govornika prema verovatnoći ili realnosti situacije.
Third conditional: prošlost koju više ne možemo promeniti
Third conditional koristimo kada zamišljamo drugačiji rezultat nečega što se već dogodilo ili nije dogodilo.
Najčešći obrazac:
if + Past Perfect, would have + past participle
Na primer:
If I had left earlier, I would have caught the train.
Stvarnost:
Nisam krenuo ranije.
Nisam uhvatio voz.
Sada zamišljam alternativnu prošlost.
Još primera third conditional-a
If she had studied more, she would have passed the exam.
Stvarnost: nije dovoljno učila i nije položila.
If we had known about the traffic, we would have taken another road.
Nismo znali, pa nismo izabrali drugi put.
If you had called me, I would have helped you.
Nisi me pozvao, pa ti nisam pomogao.
Third conditional često izražava žaljenje ili kritiku
Na primer:
If I had known, I wouldn’t have gone.
Govornik sada zna nešto što ranije nije znao.
Ili:
If you had listened to me, this wouldn’t have happened.
Ovde konstrukcija može zvučati kao kritika.
Zbog toga third conditional veoma često čujemo kada ljudi govore o odlukama, greškama i propuštenim prilikama.
Najčešća greška: would u if-klauzi
Česta nepravilna konstrukcija je:
If I would have known, I would have called you.
U standardnom third conditional obrascu pravilno je:
If I had known, I would have called you.
Dakle:
if + had + past participle
ne:
if + would have.
Past Perfect mora imati had + particip
Ne:
If I had went…
nego:
If I had gone…
Ne:
If she had saw…
nego:
If she had seen…
Third conditional zato traži dobro poznavanje trećeg oblika nepravilnih glagola.
Zero, first, second i third conditional u jednom kontrastu
Pogledajte kako se značenje menja.
Zero:
If I work late, I get tired.
To se generalno događa.
First:
If I work late tonight, I’ll be tired tomorrow.
To je realna buduća mogućnost.
Second:
If I worked fewer hours, I would have more free time.
Zamišljam drugačiju sadašnju situaciju.
Third:
If I had worked fewer hours last week, I would have had more time for my family.
Govorim o prošlosti koju više ne mogu promeniti.
Ne birajte conditional prema „broju“, već prema značenju
Učenici često pokušavaju da zapamte:
„Prvi ide ovako, drugi ovako, treći ovako.“
To jeste korisno za formu, ali tokom govora prvo treba da odlučite:
Da li je situacija stvarna ili zamišljena?
Da li govorim o sadašnjosti, budućnosti ili prošlosti?
Da li je događaj još moguć?
Na osnovu toga birate konstrukciju.
Mixed conditionals: kada se prošlost i sadašnjost povežu
Na višem nivou možemo kombinovati obrasce.
Na primer:
If I had studied medicine, I would be a doctor now.
Uslov je u prošlosti:
nisam studirao medicinu.
Posledica je u sadašnjosti:
sada nisam lekar.
To je takozvani mixed conditional.
Još jedan primer:
If I weren’t so afraid of flying, I would have gone with them last week.
Sadašnja osobina utiče na prošlu odluku.
Za početni i srednji nivo nije potrebno odmah učiti sve moguće kombinacije, ali je korisno znati da jezik nije ograničen na četiri potpuno zatvorene formule.
Unless znači približno „if not“
Na primer:
Unless you hurry, you’ll miss the bus.
znači približno:
If you don’t hurry, you’ll miss the bus.
Ne koristite dodatno not bez razloga.
Ne:
Unless you don’t hurry…
ako želite jednostavno značenje „ako ne požuriš“.
When i if nisu isto
Uporedite:
If she comes, we’ll start.
Nismo sigurni da će doći.
When she comes, we’ll start.
Očekujemo da će doći; pitanje je kada.
Ova razlika je posebno važna kod budućih situacija.
Najčešće greške govornika srpskog
Često se pojavljuje:
If it will rain, we’ll stay home.
Pravilno:
If it rains, we’ll stay home.
—
If I would have more money, I would travel.
Pravilno:
If I had more money, I would travel.
—
If I would have known, I would have called.
Pravilno:
If I had known, I would have called.
—
If she had went earlier…
Pravilno:
If she had gone earlier…
Kratka vežba
Dopunite odgovarajućim oblikom.
1. If you heat ice, it ______.
melt / melts / will melt
2. If it rains tomorrow, we ______ at home.
stay / will stay / would stay
3. If I had more time, I ______ another language.
learn / will learn / would learn
4. If she had left earlier, she ______ the train.
would catch / would have caught / will catch
5. If I ______ you, I’d accept the offer.
am / were / had been
Odgovori:
1. melts
2. will stay
3. would learn
4. would have caught
5. were
Još korisnija vežba: promenite istu situaciju
Počnite sa jednostavnom idejom:
imati dovoljno vremena.
Zero:
If I have free time, I usually read.
First:
If I have free time tonight, I’ll read.
Second:
If I had more free time, I would read more.
Third:
If I had had more free time last week, I would have finished the book.
Ovakva vežba pokazuje kako vreme i stav prema realnosti menjaju conditional.
Kako ih najlakše automatizovati?
Nemojte nedelju dana rešavati samo zero conditional, zatim nedelju dana samo first conditional.
Kada razumete svaki obrazac pojedinačno, počnite da ih mešate.
Na primer, postavite sebi pitanja:
What will you do if it rains tomorrow?
What would you do if you won a million euros?
What would you have done if you had missed your flight?
Sada morate prvo razumeti situaciju, pa tek onda izabrati oblik.
To je mnogo bliže stvarnom razgovoru.
Zaključak
Engleske uslovne rečenice postaju lakše kada prestanete da ih posmatrate samo kao četiri formule.
Zero conditional opisuje činjenice i ponovljive posledice:
If I drink coffee late, I can’t sleep.
First conditional govori o realnoj budućoj mogućnosti:
If it rains tomorrow, we’ll stay home.
Second conditional opisuje zamišljenu ili malo verovatnu sadašnju ili buduću situaciju:
If I had more time, I would travel more.
Third conditional govori o alternativnoj prošlosti koju više ne možemo promeniti:
If I had known, I would have called you.
Pre nego što izaberete konstrukciju, odredite da li govorite o činjenici, mogućoj budućnosti, hipotetičkoj sadašnjosti ili završenoj prošlosti. Kada je značenje jasno, gramatički obrazac mnogo lakše dolazi na svoje mesto.
Više vodiča za engleski i druge jezike pronađite u kategoriji Specifični jezici i gramatičke teme.
