Engleski izgovor za govornike srpskog: glasovi i obrasci koji prave problem

Vežbajte engleske glasove, dužinu samoglasnika, završne suglasnike, naglasak i povezivanje reči uz jasne kontraste.

Engleski izgovor za govornike srpskog

Engleski izgovor za govornike srpskog može biti izazovan ne zato što je engleski „nemoguće pravilno izgovoriti“, već zato što se dva jezika razlikuju u nekoliko važnih oblasti. Srpski ima relativno pouzdan odnos između slova i glasova, dok ista engleska slova mogu imati različit izgovor u različitim rečima.

Zato nije dovoljno pročitati englesku reč onako kako biste je pročitali na srpskom.

Dodatni izazov predstavljaju glasovi kojih u srpskom nema, razlike među samoglasnicima, naglasak reči i način na koji se reči menjaju kada se govore brzo u rečenici.

Cilj dobrog izgovora ne mora biti potpuno uklanjanje akcenta. Mnogo važnije je da sagovornik lako razlikuje vaše reči i da vi bolje razumete prirodan engleski govor.

Ne učite izgovor samo iz napisanog oblika

Kod srpskog je često moguće prilično pouzdano pogoditi izgovor kada vidite napisanu reč.

Kod engleskog to nije uvek slučaj.

Pogledajte:

though

through

thought

tough

Sličan niz slova ne daje isti izgovor.

Zato uz novu englesku reč treba učiti najmanje tri stvari:

  • značenje;
  • izgovor;
  • naglasak.

Ako koristite online rečnik, poslušajte audio primer umesto da se oslonite samo na ono što vidite napisano.

Glas /θ/ u reči think

Glas na početku reči think ne postoji kao zaseban glas u srpskom, pa ga govornici često zamene sa:

t

ili

s.

Tada think može zvučati približno kao „tink“ ili „sink“.

Za /θ/ vrh jezika blago dolazi između zuba ili dodiruje njihove ivice, a vazduh prolazi bez potpunog zatvaranja.

Probajte:

think

three

Thursday

something

both

Nemojte prvo pokušavati da reč izgovorite veoma brzo. Izolujte glas, zatim slog i tek onda celu reč.

Glas /ð/ u this, that i the

Sličan položaj jezika koristi se u:

this

that

they

the

mother

Razlika je u tome što je /ð/ zvučan: glasne žice vibriraju.

Možete staviti prste na grlo i uporediti:

think – /θ/

this – /ð/

Kod govornika srpskog this ponekad postaje nešto poput „dis“, ali engleski /ð/ nije isto što i /d/.

Vežbajte kratke grupe:

this thing

those three

the other one

Tako učite glas u stvarnom govoru, a ne samo izolovano.

W i V nisu isti glas

Srpski ima glas sličan engleskom /v/, ali nema isti glas kao englesko /w/.

Kod /v/ donja usna dodiruje gornje zube.

Kod /w/ nema tog kontakta. Usne se zaokruže kao da počinjete da izgovarate „u“, a zatim brzo prelaze u sledeći samoglasnik.

Uporedite:

wine – vine

west – vest

wary – very

Korisna vežba je da nekoliko puta izgovorite samo:

w – w – w

uz zaokružene usne, a zatim:

we

win

water

window

Ako zubi dodiruju donju usnu, verovatno ponovo pravite /v/.

Ship i sheep nisu samo kratka i duga verzija istog glasa

Par:

ship

i

sheep

koristan je za razliku između /ɪ/ i /iː/.

Nije dovoljno samo jedan glas izgovoriti kraće, a drugi duže. Razlikuje se i položaj jezika.

Još nekoliko korisnih parova:

live – leave

sit – seat

fill – feel

bit – beat

Probajte prvo da čujete razliku.

Ako ne razlikujete pouzdano dva glasa u slušanju, biće teže kontrolisati ih tokom sopstvenog govora.

Obratite pažnju na /æ/

Engleski samoglasnik u rečima:

cat

bad

man

family

nema potpuno isti ekvivalent među pet osnovnih srpskih samoglasnika.

Zbog toga bad ponekad može zvučati previše slično drugoj engleskoj reči ako se samoglasnik prilagodi srpskom sistemu.

Vežbajte kontraste poput:

bed – bad

men – man

Nije potrebno preterivati sa položajem usta. Važnije je da naučite da čujete i proizvedete dovoljno jasnu razliku.

Schwa /ə/ je važan deo prirodnog engleskog

Jedan od najčešćih glasova engleskog jeste schwa /ə/.

Pojavljuje se u nenaglašenim slogovima.

Na primer, u reči:

about

prvi samoglasnik nije izgovoren kao jasno srpsko „a“.

Sličnu redukciju čujete u mnogim čestim rečima i slogovima.

Govornik srpskog može imati tendenciju da svaki samoglasnik izgovori jasno i punom snagom.

To nije nužno nerazumljivo, ali može promeniti ritam reči i rečenice.

Zato uz duže reči nemojte učiti samo pojedinačne glasove, već poslušajte koji slog nosi naglasak i šta se događa sa ostalim slogovima.

Ne dodajte samoglasnik između teških suglasnika

Engleski može imati grupe suglasnika koje su neprijatne za izgovor.

Na primer:

asked

worked

texts

months

Ako pokušate da svaki suglasnik odvojite dodatnim samoglasnikom, reč može postati znatno drugačija.

Vežbajte od kraja.

Za worked, na primer, prvo:

work

zatim pažljivo dodajte završetak.

Ne morate govoriti brzo. Cilj je da postepeno naučite pokret bez ubacivanja dodatnog sloga.

Završni glasovi mogu menjati značenje

U srpskom govorniku ponekad završni engleski suglasnik može delovati manje važan nego što zaista jeste.

Ali uporedite:

cat – cats

work – worked

play – played

day – days

Završetak može pokazivati množinu ili glagolsko vreme.

Ako ga potpuno izgubite, sagovornik mora da zaključuje značenje samo iz konteksta.

Vežbajte reči prvo izolovano:

work

worked

a zatim u rečenici:

I worked yesterday.

Nastavak -ed nema uvek isti izgovor

Pisani završetak -ed može se izgovarati različito.

Na primer:

worked završava glasom /t/.

played završava glasom /d/.

wanted dobija dodatni slog /ɪd/.

Zato nije dobro automatski svuda izgovarati jasno „ed“.

Učite prošli oblik zajedno sa njegovim izgovorom.

Dobre grupe za vežbu su:

worked, watched, helped

played, called, cleaned

wanted, needed, started

I nastavak -s ima različite izgovore

Slično važi za množinu i nastavak trećeg lica.

Uporedite:

cats

dogs

watches

Završetak se ne izgovara potpuno isto u sva tri slučaja.

Ovo je važno i za razumevanje brzog govora jer mali završeci nose gramatičku informaciju.

Umesto da učite samo pravilo napamet, napravite nekoliko grupa reči i slušajte razliku.

Naglasak reči može biti važniji od savršenog pojedinačnog glasa

Engleske reči imaju naglašeni slog.

Na primer, kod višesložnih reči nije dovoljno pravilno izgovoriti svaki glas ako je naglasak postavljen na neočekivano mesto.

Kada učite novu dužu reč, označite naglašeni deo.

Na primer:

PHOtograph

phoTOGraphy

Naglasak se može promeniti i kada se promeni oblik reči.

Zato audio izgovor uz reč ima veliku vrednost.

Nemojte naglašavati svaku reč u rečenici podjednako

Srpski i engleski imaju različite ritmičke obrasce.

U engleskoj rečenici važne sadržajne reči često nose jači naglasak, dok se neke gramatičke reči izgovaraju slabije.

Na primer:

I WANT to BUY a NEW CAR.

Glavne informacije nose:

want

buy

new

car

Ako svaku reč izgovorite jednako snažno:

I – WANT – TO – BUY – A – NEW – CAR

rečenica može zvučati manje prirodno i teže je razviti ritam brzog engleskog.

Slabi oblici objašnjavaju zašto je prirodan govor teško razumeti

Reč koju ste naučili izolovano ne mora zvučati potpuno isto kada se pojavi usred brze rečenice.

Na primer, vrlo česte reči kao:

to

for

and

can

mogu imati slabiji izgovor kada nisu naglašene.

Zbog toga učenik ponekad poznaje svaku reč u transkriptu, ali je ipak nije čuo tokom prvog slušanja.

Vežbanje izgovora zato pomaže i razumevanju slušanja.

Reči se u govoru povezuju

Engleski se u prirodnom razgovoru ne izgovara kao niz potpuno odvojenih jedinica.

Na primer:

pick it up

u brzom govoru zvuči povezanije nego kada svaku reč izgovorite sa dugom pauzom.

Isto važi za:

turn it off

an apple

come in

Za početak izgovorite svaku reč jasno.

Zatim smanjite pauze između njih, bez forsiranja brzine.

Brzina nije isto što i dobar izgovor

Učenici ponekad pokušavaju da zvuče prirodnije tako što jednostavno govore brže.

Ako glasovi još nisu stabilni, brzina samo povećava nejasnoću.

Bolji redosled je:

  • prvo tačan i jasan pokret;
  • zatim cela reč;
  • kratka fraza;
  • rečenica;
  • tek onda veća brzina.

Prirodna brzina dolazi lakše kada pokreti više ne zahtevaju toliko svesne kontrole.

Koristite minimalne parove

Minimalni parovi su dve reči koje se razlikuju samo u jednom važnom glasu.

Na primer:

ship – sheep

west – vest

think – sink

bed – bad

Najpre poslušajte nasumično izgovorene reči i pokušajte da odredite koju ste čuli.

Zatim ih sami izgovarajte.

Na kraju ih stavite u kratke rečenice.

Tako vežba prelazi iz izolovanog glasa u stvarnu komunikaciju.

Snimanje je veoma korisno za izgovor

Dok govorite, teško je istovremeno potpuno objektivno slušati svoj izgovor.

Zato snimite istu kratku rečenicu nekoliko puta.

Na primer:

I think this is the best way.

Prvi put poslušajte samo glasove /θ/ i /ð/.

Drugi put proverite naglašene reči.

Treći put poslušajte ritam cele rečenice.

Nemojte analizirati deset stvari istovremeno.

Jedan mali cilj daje mnogo jasniju povratnu informaciju.

Imitiranje kratkog audio-segmenta

Izaberite rečenicu od nekoliko sekundi koju jasno razumete.

Poslušajte je nekoliko puta.

Obratite pažnju na:

  • naglasak;
  • pauze;
  • slabe reči;
  • povezivanje;
  • intonaciju.

Zatim pokušajte da imitujete ceo obrazac, ne samo pojedinačne glasove.

Ovakav rad na kratkim segmentima često je korisniji od pokušaja da odmah imitirate nekoliko minuta govora.

Ne pokušavajte da „uklonite srpski akcenat“ po svaku cenu

Akcenat sam po sebi nije greška.

Engleski se govori sa velikim brojem različitih akcenata širom sveta.

Praktičniji cilj je:

jasan i lako razumljiv govor.

Najviše pažnje zato posvetite razlikama koje mogu da promene reč ili otežaju razumevanje.

Ako je vaš izgovor malo drugačiji, ali sagovornik bez problema razume šta govorite, komunikacija funkcioniše.

Jednostavna rutina od 15 minuta

Jedna kratka sesija može izgledati ovako:

  • 3 minuta – poslušajte nekoliko ciljnih reči;
  • 4 minuta – vežbajte minimalne parove;
  • 4 minuta – koristite iste glasove u rečenicama;
  • 4 minuta – snimite sebe i uporedite sa audio-primerom.

Sledećeg dana ne morate menjati problem.

Ako trenutno vežbate /w/ i /v/, nekoliko dana rada na istom kontrastu korisnije je od svakodnevnog prelaska na novi glas.

Na šta prvo da se fokusira govornik srpskog?

Ako ne znate odakle da počnete, praktičan redosled može biti:

  • /θ/ i /ð/;
  • /w/ i /v/;
  • važni kontrasti među engleskim samoglasnicima;
  • završni suglasnici i gramatički nastavci;
  • naglasak reči;
  • rečenčni ritam i slabi oblici;
  • povezani govor.

Ne morate sve rešavati istovremeno.

Izaberite jednu razliku koja vam pravi problem, radite na njoj nekoliko dana i zatim je koristite u normalnim rečenicama.

Zaključak

Engleski izgovor za govornike srpskog postaje lakši kada prestanete da engleske reči automatski čitate prema pravilima srpskog jezika.

Posebnu pažnju zahtevaju glasovi /θ/ i /ð/, razlika između /w/ i /v/, engleski samoglasnici, završni suglasnici i nastavci, kao i naglasak i ritam cele rečenice.

Vežbajte kratke kontraste, slušajte izgovor uz nove reči i povremeno snimite sopstveni govor. Nije potrebno da zvučite kao izvorni govornik. Mnogo korisniji cilj je da govor bude jasan, da se važne reči lako razlikuju i da prirodan engleski sve lakše razumete.

Više vodiča za engleski i druge jezike pronađite u kategoriji Specifični jezici i gramatičke teme.